Kada sam se odlučivala za punjenje jastuka, znala sam da mora biti posebno. Ipak sjedenje u meditaciji nije jednostavna stvar. Isprobala sam rezanu spužvu, savinute dekice, ma neću ni reći što sve ne. Meditacija je trajala 35 sekundi. Ako! I onda je počelo boliti u leđima, u vratu….
I onda sam naletila na taj članak o heljdinim ljuskicama.
Savršeno! To je to što trebam. Nisam ni znala da zbog svog sastava i elastičnosti čine savršeni potporanj u leđima i vratu. Woooow, pa na tome mogu i spavati?! E da, i odbijaju i grinje i prašinu i savršene su. Jupi, yes! Ali…. naravno da mora biti ali. Vele ljudi da se teško naviknu na to šuškanje prije spavanja.
Znala sam da moram probati prije nego povjerujem u sve to. I jesam. U početku mi je bilo neobično spavati na takvom jastuku. Navikla sam na fino ispunjeni jastuk koji bi doduše ujutro bio sav kao i ja – ajmemeni. Dok je ovaj jastuk bio pomalo neugledan već navečer, kakav će tek biti ujutro? Baš sam bila sumnjičava. Trebalo mi je 3 dana dok se naviknem na šuškanje i da pravilno rasporedim jastuk između vrata i glave.
Preko godinu dana ne mogu zamisliti da odem spavati bez tog jastuka. Imam malu verziju za putovanja. Spavam ušuškana kao bebica i nemam bolova. Jastuk i dalje izgleda neugledno i nekako “nejastučno” kako sam cijeli život navikla. Nije me briga, jer je ovo najbolji jastuk ikad. Tako sam se zaljubila u te male ljuskice da sam ih odmah krenula puniti i u meditacijske jastuke, u jastučiće za oči. I sve radi savršeno!
Hvala ti majko prirodo na heljdi!
Navodno, japanci nakon tsunamija spavaju samo na jastucima i madracima od heljdinih ljuskica. To su njihovi najcjenjeniji proizvodi.
tsunami ili tatami?
Tsunami. Nakon velikog zračanja.